Vjerski život na daruvarskom prostoru moguće je pratiti još iz pretkršćanskog razdoblja. O njemu svjedoče brojni materijalni ostaci iz ilirskog, rimskog i ranokršćanskog razdoblja. Svi su ti vjerski spomenici uništeni u vrijeme seobe naroda kada je stradala i Aquae Balissae, rimsko naselje na ovom prostoru.

Od 12. stoljeća ovdašnja područja izlaze iz razdoblja "ranosrednjovjekovne tame", a o velikom broju pučanstva doznajemo iz popisa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine u kojem je zabilježen na ovim prostorima veći broj crkvenih župa, crkava i samostana. Svi stanovnici u tom vremenu bili su katolici.
Turska najezda koja je u 15. stoljeću započela prema ovim područjima uzrokovala je migraciju starosjedilačkog stanovništva. Nakon što su Turci 1543. ovladali ovim prostorima započeli su naseljavanje opustjelih prostora novim stanovnicima. Bili su to uglavnom pripadnici pravoslavne vjere koji su postali turski podanici i sluge a vršili su graničarsku službu prema prostorima Vojne krajine koja je bila pod Habsburgovcima. 

Nakon oslobođenja ovih prostora krajem 17. stoljeća započele su nove migracije koje su potrajale sve do konca 19. stoljeća.
Nakon što je Antun Janković postao vlasnik ovih prostora i kada je u drugoj polovini oko plemićkog dvorca počelo nicati naselje Daruvar, počeo je ponovno oživljavati vjerski život.
U njemu je 1756. godine sagrađena pravoslavna crkva od drvenog materijala i zato je na njenom mjestu počela u drugoj polovini 19. stoljeća gradnja nove zgrade od tvrdog materijala. Dovršena je 1884. godine.

Katolička crkva sagrađena je 1764. godine. Ona je također tijekom vremena doživjela brojne unutrašnje i vanjske preinake. Jedna od najvećih je dogradnja visokog tornja koji je dovršen 1892. godine. Ona je 1821. godine proglašena župnom crkvom.

Dolaskom novog stanovništva u Daruvar dolaze i druge vjere. Među njima su, uz katoličku i pravoslavnu, najbrojniji bili pripadnici židovske i kalvinističke (evangelističke) vjere. Katolička crkva u Daruvaru je dovršena 1885. godine. U njenoj blizini nalazi se katolička kapelica svetog Šimuna koja je sagrađena 1872. godine.

Danas su na prostoru daruvarske općine najzastupljeniji pripadnici katoličke vjere koji svoje duhovne potrebe zadovoljavaju u župnoj crkvi ili u kapelicama u Doljanima ili Golubinjaku koje su u sastavu daruvarske župe. Zbog priliva većeg broja hrvatskih katoličkih obitelji, kao posljedice rata tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća, pojavio se problem nedostatka prostora za obavljanje duhovne službe.

Od konca prošlog stoljeća obavljeno je dosta radnji u zaštiti župne crkve Presvetog Trojstva i ti radovi još nisu dovršeni. Također je na prostoru župnog dvora 2000. godine započela gradnja Pastroalnog centra čije se potpuno dovršenje planira za kraj 2002. godine. U njemu će se obavljati župski vjeronauk, razne probe i priredbe, sastanci, tribine i svečanosti.

Godine 2001. obilježeno je 180 godina postojanja župne crkve i tom prilikom izašla je knjiga Vjenceslava Herouta "180 godina daruvarske župe" čije je svečano predstavljanje bilo ljeti 2002. godine.
Prema popisu iz 2001. godine od 13.243 stanovnika daruvarske općine bilo je 9.868 katolika, 1.634 pravoslavaca, 110 baptista, 86 pripadnika islamske vjere, 27 adventista, 15 Jehovinih svjedoka, 12 kalvinista, 8 evangelista, dok pripadanika ostalih konfesija ima neznatan broj. Veći je broj agnostika i neizjašnjenih (832) i onih koji su izjavili da nisu vjernici (565).