Ideja o početku muzejske djelatnosti u Daruvaru pojavila se početkom 20. st. prilikom pronalaska (novih) rimskih kamenih „carskih“ natpisa na brežuljku Stari Slavik. Ostali „stari“ rimski arheološki nalazi slučajno otkriveni od 70-tih godina 19. st. bili su izloženi u perivoju neposredno uz dvorac grofova Jankovića. Tridesetih godina 20. st. pitanje gradskog muzeja opet je aktualizirano nakon odluke gradskog poglavarstva o otpremanju daruvarskih  arheoloških spomenika u Narodni muzej, danas Arheološki muzej u Zagrebu. Nakon drugog svjetskog rata prijedlog o osiguranju prostora za daruvarski muzej i ljudstvo prihvaćen je na sjedinici NO kotar Daruvar što je proslijeđeno službenim dopisom Savjetu za znanost i kulturu NRH Zagreb. Ideja nije realizirana.
Krajem šezdesetih došlo se opet do značajnih arheoloških otkrića, a daruvarski lokaliteti su dobili status zaštićenih arheoloških zona – spomenika kulture.  Tijekom slijedećih desetljeća u nekoliko navrata Daruvar i okolicu su posjetili poznati djelatnici arheološke i srodnih struka iz Zagreba i Osijeka te upozoravali na očigledno stanje i neophodnost zaštite lokaliteta i osnivanje muzeja.
Slijedom navedenog, Narodno sveučilište Daruvar je u suradnji s Skupštinom općine Daruvar,  lokalnim entuzijastima ljubiteljima povijesti te uz pomoć A. Bauera pokrenulo postupak osnivanja  Muzejske zavičajne zbirke starina Daruvar  (MZZSD).  Iz  Zagreba je došla komisija s potvrdnom ocjenom o zahtjevu za osnivanjem. Postav MZZSD svečano je otvoren 1971. godine u podrumu Porezne uprave  povodom desetogodišnjice rada Narodnog sveučilišta. Tadašnji postav sadržavao je artefakte arheološke,  povijesne i etnološke zbirke, zbirku različitog vatrenog oružja iz vremena Prvog i Drugog  svjetskog rata kao i zbirku NOB-a, uz dodatnih   20-ak panoa s uvećanim kopijama različitih dokumenata, fotografija i karata.  Poradi neadekvatnih uvjeta  tadašnjeg izložbenog prostora (vlaga) muzejska zbirka je prebačena  u prostorije  dvorca grofova Jankovića, da bi 1987. bila sklonjena – deponirana u nedakvatan prostor uz nedostatne mjere osiguranja. Grad Daruvar imao je već tada u svojem planu novi prostor za Gradski muzej. Planirana je adaptacija zgrade stare Madžarske “male” škole.. Adaptacija je započela 1990. god., međutim, prekinuta je početkom Domovinskog rata -  zgrada je oštećena u granatiranju. Nakon završetka rata zbirka je nekoliko puta  prema volji pojedinaca, ne savjetujući stručne službe, preseljavana u različite prostorije dvorca Janković što je uzrokovalo još veće oštećenje pojedinih, uglavnom etnoloških eksponata dok je sitniji arheološki materijal nestao. Sredinom devedesetih odlučeno je da se nastavi s prekinutom inicijativom za osnivanje muzeja u Daruvaru što je 1994. potaknuto i djelovanjem novoosnovane  srednjoškolske arheološke grupe i novim važnim arheološkim otkrićima. 

U cilju te namjere Uprava grada Daruvara 1995. ustrojila je Odjel za zaštitu kuturne baštine (OZKB) koji je djelovao u vremenu 1995. – 2001. Jedan od prvih koraka Odjela bilo je inventurno utvrđivanje postojećeg stanja kako muzejske građe tako i namjenskog objekta za muzej. Preostali sačuvani muzejski artefakti su popisani, očišćeni i fotografirani. Dio je smješten  u nove prostore Odjela, ulica bana Josipa Jelačića 2 koji je imao i svoj depo zajedno s prostorom Konzervatorskog odjela Osijek. Obilaskom  i snimkom  postojećeg stanja objekta Mađarske „male“ škole 1995. uočeni su izvršeni odnosno nedovršeni potrebiti građevinski i obrtnički radovi u interijeru prema postojećem izvedbenom građevinskom projektu. U zgradi budućeg muzeja trebali su se nalaziti i prostori Međunarodnog ljetnog arheološkog kampa za mladež Moguće financiranje kampa osigurao je OZKB Daruvar.

Osim istraživačke,  terenske, arhivske i  prezentacijske djelatnosti prema svim javnim kulturnim institucijama RH vezanih za kulturna dobra i baštinu, Odjel za zaštitu kuturne baštine  nekoliko puta je izložio daruvarske muzejske artefakte u središtu grada, uglavnom u izlozima daruvarskih trgovina i javnih prostora, održano je nekoliko javnih i open-air predavanja, posebice nekoliko puta je obilježen  18. svibnja - Međunarodni dan muzeja.
Hrvatsko arheološko društvo posjetilo je Daruvar 1996., a gosti Odjela, odnosno  Uprave grada Daruvara 1999.  bila je mladež hrvatske dijaspore koja je u organizaciji Hrvatske matice iseljenika (projekt TASK FORCE 99.) tri tjedna volonterski radila na probnim arheološkim istraživanjima na  daruvarskim lokalitetima te uređivala daruvarsku Rimsku šumu. Konačno, nakon pet godina rada i zalaganja OZKB odobrena su 2000. god. gradu Daruvaru od Ministarstva kulture RH višegodišnja financijska sredstva za nastavak radova na zgradi budućeg muzeja. S uređenjem podrumskih prostorija nauštrb planiranog muzejsko-izložbenog prostora na gornjim etažama objekta započelo se 2001. god. Međutim, slijedećih godina došlo je do prenamjene cijelog objekta u Glazbenu školu Daruvar. Realizacija prostora i osnivanja muzeja opet se zaustavila. Tek nekoliko godina kasnije muzejska problematika ponovo  je aktualizirana 2005. godine naporima učenika Gimnazije Daruvar organiziranjem izložbe “Daruvar u rimsko doba.“

Od 2009. godine Uprava grada Daruvara pokreće radnje za ponovno osnivanje i izlaganje muzejskih izložaka što je i rezultiralo izložbom o grofovima Jankovićima Daruvarskim u prostorima  dvorca u proljeće 2010. godine.  Uz postav o grofovima Jankovićima planira se postaviti izložba “Aquae Balissae – zaboravljeni grad“  s rimskim arheološkim artefaktima, nekad dijelu postava MZZSD iz sada već davne 1971. godine. (photo copyright  B. Schejbal)