Grad Daruvar je naselje s dugom urbanom povijesti, uskoro će navršiti dvije tisuće godina svojeg postojanja kao moderne cjeline, a njegova urbana jezgra mijenjala se u skladu s procesima koje su nosila različita povijesna razdoblja. Regionalno je središte županije u turizmu, te vinogradarstvu i voćarstvu.
Najstarije poznato naselje, smješteno pored ljekovitih geotermalnih izvora na prostoru daruvarske kotline datira od 4. stoljeća prije Krista, iako arheološki nalazi kazuju da su ovi krajevi bili nastanjeni već u kamenom dobu.

Za važnost koju ima kroz povijest, a i danas, neosporivu zaslugu imaju geotermalna vrela, čija je ljekovitost poznata od početka postojanja i života na ovim prostorima. Od vremena Rimljana, kad je ovdje obitavalo panonsko – keltsko pleme, koje su grčki i rimski pisci nazivali Iasi, u značenju '' Topličani'' ili '' Iscjelitelji'', a sve prema velikom broju geotermalnihh vrela s iscjeliteljskim svojstvima. Rimljani osnivaju svoje naselje pod imenom Aquae Balissae u značenju ''Vrlo jaka vrela'', tj. današnji Daruvar. Hrvati na ovo područje doseljavaju nakon propasti Zapadnog rimskog carstva i osnivaju naselje Probatica, kasnije Podborje.

Ipak, presudno za razvoj, i grada i ljekovitih kupki bio je dolazak grofa Antuna Jankovića 1745. na ove prostore.

                                              Grb obitelji Janković

Upravo on je gradu dao oblike koje danas ima, te ga odredio kao termalno lječilište. Antun pl. Janković mijenja hrvatsko ime naselja Podborje, u madžarsko Daruvar, u značenju Ždralov grad ili točnije Ždralov dvorac, prema prelijepom baroknom dvorcu koji je započeo graditi 1771. god.

Grof Janković naseljava svoje vlastelinstvo poljoprivrednicima i obrtnicima iz Hrvatske, Češke, Slovačke, Njemačke i Mađarske. Ovi prostori tako ponovo bivaju napučeni, s obzirom na dotadašnju rijetku naseljenost kao posljedicu ratova s Turcima. Doseljenicima je obećana besplatna zemlja i materijal za gradnju kuća.
No ono  čime su Jankovići obilježili svoje djelovanje, zasigurno je gradnja blatnih kupki na  ljekovitim geotermalnim izvorima. Kaptirano je nekoliko izvora i 1772. godine izgrađena prva, Antunova kupka. Time je Daruvar postao jedno od naširoko poznatog termalnog lječilišta sve do danas.Prirodni faktori vrela bili su presudni za taj kontinuitet lječilišta, a to je temperatura vode koja je 35 – 46°C, te bogatstvo mineralnog blata. Djelovanje termalne vode je fizikalno, biološko i kemijsko.

Od industrijskih objekata, od 1840. god. kad je sa radom započela Daruvarska pivovara, pa do 1918. godine, u Daruvaru je uz nju radila pilana i suknara, dok je glavna gospodarska grana bila šumarstvo.
Mnogo brže od industrije razvijala se trgovina i ugostiteljstvo, zaslugom uspješnog  rada termalnog lječilišta. Kotar Drauvar 1912. godine je imao 63 trgovca, 412 obrtnika, 68 ''sitničara'', 41 gostioničara i 92 krčmara.

Takvom razvoju doprinijela je i izgradnja pruge Banova Jaruga – Daruvar – Barcs, otvorena uz nazočnost samog cara Franje Josipa 1897. godine.
Nakon Prvog svjetskog rata u Daruvaru djeluje i ciglana, ljevaonica željeza i tvornica strojeva, pletionica, staklana, tiskara i jedna električna centrala zvana ''munjara''.

U Domovinskom ratu grad Daruvar bio je jedan od glavnih točaka obrane Slavonije, a živote za domovinu je dalo 112 civila, pripadnika MUP-a i HV-e. U spomen žrtvama podignut je 1993. godine u parku grofa Jankovića Spomenik braniteljima Daruvara, a svake godine se u rujnu tradicionalno obilježava redarstvena akcija ''Otkos''.